Otkopavanjem neolitskog naselja u Donjim Moštrima (selo Hadžići) nedaleko Visokog u rujnu ove godine konačno je, barem vizualno i u minijaturi, u Bosni i Hercegovini pronađena bar jedna piramida. Naime Njemački arheološki institut i Univerzitet iz Kiela  koji zajedno sa arheolozima Zemaljskog muzeja iz Sarajeva predvođenog profesoricom Zlikom Kujundžić-Vejzagić iskopavaju naselja kasnog neolita, došli su do ovog zanimljivog otkrića. Značajno je kako je ovo područje povezano sa vrlo vrijednim istraživanjima butmirske kulture u obližnjem selu Okolištu, a nove lokacije istraživanja potvrdile su kako se u njima ne nalaze jedino tragovi ove neolitske kulture, već i kasnijih enolitskih kultura: latenske, badenske, kostolačke i vučedolske. Tako se i ovdje ponavlja slučaj da oko centralnog, najčešće starijeg naselja, u kasnijem periodu niči nova naselja čiji su stanovnici nosioci novih kulturnih vrijednosti (podsjetimo se da je takav slučaj i u Vinkovcima gdje se kraj naselja starčevićke kulture prvo javlja ono sopotske a potom i vučedolske kulture). Profesorica Kujundžić-Vejzagić prirodu ovog piramidalnog artefakta tumači kao svijećnjak, odnosno kao postament na kojem svijećnjak stoji, dok gornji dio nedostaje. Potom nadodaje kako je sam postament: ukrašen tipičnim ukrasom za vučedolsku kulturu, odnosno za prijelaz iz eneolita ka brončanom dobu. Kada je u pitanju nalaz minijaturne piramide, ona ističe da su slični nađeni i na drugim lokalitetima tipičnim za prijelaz iz neolita ka enolitu, kao što su pećina Hrustovača i Zecovi u okolici Sanskog Mosta. Dapače, lokaliteti u Sanskom Mostu donedavno su smatrani izuzetno vrijednim za istraživanje početaka enolita u ovom dijelu Balkana i kasnije probleme prahistorijske etnogeneze i paleobalkanske migracije, a istraživanja o tome napisao je Mihovil Mandić u tekstovima Prethistorijsko naselje u Sanskom Mostu. Izvještaj o nastavljenom otkapanju godine 1929, i  Prethodni izvještaj o započetom iskapanju u Hrustovačkoj pećini kod Bos.Vrpolja. (Sarajevo 1940). Doduše, ovdje se ne spominju nikakve minijaturne piramide niti neolitski svijećnjaci koji bi k tome trebali imati i kultni karakter, ali se napominje da je na nekoliko mjesta prilikom istraživanja mogućeg sojeničkog naselja na tom lokalitetu nađena atipična keramika, vjerojatno ona također vučedolskog importa, ali je tu bilo kakva njena dalja obrada posve zanemarena. No unatoč tomu, prof. Kujundžić-Vejzagić ističe kako je sličan predmet pronađen u pećini Hrustovača malo više obrađen iako ne navodi što bi to ustvari značilo. Šteta je naravno što se profesorica nije oglasila po pitanju neolitskih ili starijih svijećnjaka koji su pronađeni također prošle godine u tunelima Ravne koje iskopavaju rudari gospodina Osmanagića, a koji predstavljaju već viđene i dobro znane izdubljene oblutke u koje se stavljao loj, te je njihova funkcija posve neupitna. 

Naravno, zaključak da minijaturna piramida koja je možda svijećnjak, ali je vjerojatnije da nije, pripada naselju vučedolske kulture zasigurno počiva na temelju karaktera horizonta koji je iskopan na samoj lokaciji. Na sve četiri strane piramide ističu se trokutaste trake izvedene vjerojatno urezivanjem u smeđu površinu predmeta koja na sebi nema nikakvu glazuru. Ovi simboli nisu tipični za cik-cak inkustracije vučedolskih ukrasa koje su često dodatno urešene prahom smrvljenih školjaka. Također, nije primjetno niti da ima tragova crvene ili bijele krede, što bi onda nesumnjivo svjedočilo o kultnom karakteru predmeta jer je crvena boja ustvari boja života, znak velike boginje neolitskih vjerskih predstava. U prilog tome da se radi možda o starijem, neolitskom a ne enolitskom tipu keramičkog artefakta govori i činjenica da nema naglašenih ispupčenja, nizova kružnih motiva, trakom obrubljenog donjeg otvora predmeta niti glačane crne površine  tako tipične za vučedolsku keramiku. Čak i vizualni karakter predmeta, kada se pažljivo razgleda, više svjedoči da je posrijedi jedan zemljani i za neolitske kulture tradicionalni predmet u kojem se nigdje ne ogleda intencija da se putem umijeća majstora u glinu prenose motivi i/ili oblici tipični i česti u kulturi koja razvija bakar ili broncu. Dakako, ono pak što ukazuje na kultnu, i to po prirodi stvari stariju praksu predmeta, jesu upravo trokuti koji okrenuti vrhom prema gore naglašavaju mušku, a vrhom prema dole žensku simbologiju neolitskih kultura. Takve primjere susrećemo i ranije, kako u butmirskoj tako i u danilskoj, a i ostalim neolitskom kulturama ovog podneblja. Zato je vjerojatnije kako se radi o kultnom predmetu koji je bio povezan sa pitanjem plodnosti, iako je za konačni zaključak i to teško do kraja ustvrditi. Također, pitanje je da li toj malenoj piramidi uistinu nedostaje neki gornji dio ili je samo njen vrh, točnije površina na vrhu okrhnuta i u originalu ustvari treba biti ravna.

Kako bilo da bilo, Bosna i Hercegovina eto ima svoju piramidu, makar minijaturnu i još posve neistraženu. Po riječima spomenute profesorice, postoji još barem jedna malena i slična ovoj, a koja se nalazi negdje u katakombama Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Ostaje otvoreno pitanje kako onda nakon svega itko može reći da Bosna nije zemlja piramida?